Salve amicus!

Kroz mene se ide u grad bolan i proklet,
Kroz mene se ide u večnu muku paklenu,

Kroz mene se ide među izgubljeni svet.

Pravda mog uzvišenog tvorca pokrenu;

Božja moć me stvori za kapiju ovom jadu

Uz prvu ljubav i mudrost uzvišenu.

Pre mene ne bi stvari u ovom gradu

Što večne ne behu, pa i ja večno trajem.

Vi što ulazite – ostavite svaku nadu!
(Dante Aligijeri)

April 02, 2010

"Surely I've written better things."

Ovo su reči jednog od najvećeg kompozitora koje svet poznaje, Ludviga van Betovena, kojima je opisao svoju klavirsku sonatu 14/2, odnosno ,,Mesečevu sonatu". I to su reči sa kojima se ne mogu manje složiti.

,,Mesečeva sonata", kao i većina klavirskih sonata, je delo u tri stava. I upravo u ta tri stava, je sadržana čitava filozofija romantičarskih umetnika - apsolutna kontradiktornost prvog - ispunjenog tugom i melanholijom, i trećeg - eksplozije emocija, dok je drugi stav je Franc List opisao kao ,,cvet između dve provalije".

No, pošto je ,,Mesečeva sonata" ,,jedna od onih poema koje ljudski jezik ne zna kako da opiše", neću dužiti pričom, pustiću vas da slušate, ovaj, po meni, najsavršeniji sklad tonova ikada stvoren.
a:

Prvi stav, u izvođenju Wilhelma Kempff-a:




Treći stav, pijanista je Valentina Lisitsa: